Apetit vs. glad: kako prepoznati što tijelo stvarno treba

Ako niste dovoljno gladni da pojedete jabuku, niste gladni

Danas, kada je hrana dostupna na svakom koraku, sve teže razlikujemo jesmo li zaista gladni ili jedemo iz dosade, stresa, navike, nagrade ili utjehe. Naši obroci često nemaju nikakve veze s fizičkom glađu.

Glad je fiziološka potreba tijela, signal da je razina energije pala i da je vrijeme da unesemo hranjive tvari. Ona dolazi postupno - osjetimo prazninu u želucu, laganu slabost ili manjak koncentracije. Apetit, s druge strane, nije nužno povezan s potrebama tijela, već s mislima. Radi se o želji za određenom hranom. Zato kada nakon zasitnog ručka poželimo čokoladu, radi se o apetitu, ne gladi.

Zašto to radimo? Jedan dio odgovora leži u našem mozgu. Kada jedemo hranu koja nam pruža užitak, oslobađa se dopamin (tzv. hormon sreće). Naš mozak to pamti i sljedeći put, kad osjeti stres ili dosadu, šalje signal „ostalo je kolača u frižideru“ ili „otvori taj čips“. Tako hrana postaje rješenje za emocije, ne za glad. Uz to, mi ljudi smo bića navika - ako ste navikli uz film uvijek jesti kokice, tijelo će to početi očekivati, bez obzira na to jeste li siti.

Dodatno, tu su i vanjski okidači. Miris pekare na putu do posla, reklama za pizzu, kolege s posla koji naručuju hranu, sve to može potaknuti apetit iako smo fizički siti. Istraživanja pokazuju da naš mozak na vizualne i mirisne podražaje reagira gotovo jednako snažno kao i na pravu glad. Zato je osjećaj da moramo nešto pojesti nerijetko posljedica okruženja, umjesto fiziološke potrebe.

Kako onda razlikovati glad od apetita? Tri su najjasnije smjernice:

1. Glad dolazi postupno. Apetit je često nagao i vezan uz točno određenu hranu („Sad odmah želim pizzu“).

2. Glad se osjeća u tijelu - praznina u želucu, pad energije, slabija koncentracija. Apetit su najčešće slike hrane u glavi.

3. Glad nestaje kad nešto pojedemo. Apetit često ostaje i nakon što smo siti („E sad bi mogli nešto slatko“).

Ako niste sigurni radi li se o gladi ili apetitu, možete se zapitati „Koliko mi je trenutno privlačno pojesti kuhanu rižu s povrćem?“ Ako je odgovor “10/10, nema bolje hrane na svijetu”, onda ste vjerojatno gladni. Ako biste rižu radije preskočili, ali biste pojeli čokoladu, najvjerojatnije se radi o apetitu.

Važno je i obratiti pažnju na emocije. Ako posežete za hranom u trenucima stresa, umora ili tuge, postoji šansa da hranom liječite emocije, umjesto da zadovoljavate glad. To je potpuno normalno i svi to radimo s vremena na vrijeme. Problem nastaje kada to postane glavni način nošenja s emocijama.

Naravno, apetit nije neprijatelj. On je dio užitka u hrani i sasvim je u redu ponekad pojesti kolač zato što nam se jede, a ne zato što smo gladni. Poanta nije da izbacimo apetit iz života, nego da ga prepoznamo. Kad znamo razlikovati glad od apetita, lakše je donositi odluke bez grižnje savjesti i stresa.

Glad je potreba, apetit je želja. Ključ je u balansu i u tome da ne dopustimo da apetit redovito preuzima ulogu gladi. Kada naučite prepoznati razliku, bit će lakše donositi odluke i jest ćete opuštenije i s više povjerenja u vlastito tijelo.