Da mi je netko u djetinjstvu, dok sam skoro svaki dan jela Poli i napolitanke, rekao da ću se u odrasloj dobi baviti savjetovanjem o prehrani, ponudila bih ga napolitankom jer mu očito nije dobro.

Svoj prvi eksperiment s hranom imala sam s oko 14 godina, kada sam zaključila da je odlična ideja staviti količinu sirovog povrća za četiri osobe u blender i to popiti. Ishod radije ne bih prepričavala.

Do svojih dvadesetih nikada se nisam bavila sportom, dapače bila sam jedina u razredu koja je uspjela dobiti jedinicu iz tjelesnog, i to u osnovnoj i srednjoj školi. Dosljednost prije svega.

U ranim dvadesetima počinjem se zanimati za prehranu i pokret, učim, eksperimentiram i griješim, prolazim dug put učenja kako bih danas bila certificirana savjetnica za prehranu i natjecateljski se bavila powerliftingom.

Ne vjerujem u striktne planove prehrane niti u pristup u kojem se nešto mora ili ne smije, ali vjerujem da su promjene naših navika i odnosa prema hrani i tjelovježbi itekako moguće.

Ovim poslom odlučila sam se baviti zato što želim osobama koje osjećaju da trebaju promjenu, ali ne znaju kako ni odakle krenuti, olakšati put, ubrzati napredak i pružiti podršku. Sve je moguće. Stvarno je.