Zašto planovi prehrane često ne uspijevaju i što stvarno djeluje?
Gdje je meso, pitali bi se mnogi
Plan prehrane na papiru zvuči savršeno: dobijete popis obroka, i sve što trebate napraviti je držati se napisanog. Nema razmišljanja, nema dilema, samo slijedite upute i sve će od sada napokon funkcionirati. U teoriji. U praksi traje do prvog druženja na kojem netko donese kolače ili do ponedjeljka kad shvatite da plan uopće nije predvidio da ćete imati sastanak do kasno navečer i da nemate snage kuhati brokulu na pari u 22h.
Problem s planovima prehrane nije u tome što su loši, nego u tome što su nerealni. Oni vas stavljaju u tuđi okvir i očekuju da vaš život, obaveze, navike i želje uredno sjednu u tu kutiju. A svi znamo kako to završi: nekoliko dana poslušno pratimo popis, pa krenemo improvizirati, pa malo preskočimo, pa se osjećamo krivo, pa odustanemo. I to ne zato što nemamo disciplinu, nego zato što nitko nije programiran da živi po excelu.
Ni u jednom dijelu života ne funkcioniramo tako. Ne zaljubljujemo se po planu, ne družimo se s prijateljima samo jer nam to stoji u kalendaru i ne biramo svaki film koji ćemo pogledati godinu dana unaprijed. Zašto bi onda hrana, koja je sastavni dio svakog dana, bila izuzetak?
Mnogo je važnije naučiti principe kako zadovoljiti potrebe za proteinima, mastima, ugljikohidratima i kako u prehranu unijeti dovoljno vitamina, minerala i vlakana, nego slijepo pratiti plan. Jer kad jednom usvojite osnove, možete samostalno donositi odluke. Plan prehrane možda kaže što jesti ovaj tjedan, ali ne uči kako birati kada sutra budete na putu, kad vas uhvati želja za slatkim ili kad vam dođe faza da ne možete vidjeti zobene pahuljice ni nacrtane. Život se ne odvija po planu i zato ni prehrana ne može.
Kada znate da tijelu treba oko 20 do 30 grama proteina po obroku da bi se pokrenula sinteza mišićnih proteina, nećete paničariti ako tog dana na tanjuru nema piletine s rižom jer znate da će jednako dobro poslužiti jaja, riba ili leća. Kada razumijete da vlakna ne dolaze samo iz kelja nego i iz zobi, graha ili jabuke, prestajete se mučiti s namirnicama koje vam nisu drage. A kada shvatite da je ravnoteža između unosa i potrošnje energije važnija od toga da svako jutro pojedete istu zdjelu zobenih, prestajete vjerovati u tajne trikove i počinjete graditi znanje koje traje cijeli život.
Plan ograničava, znanje daje slobodu. Slobodu da samostalno slažete tanjur, da znate zašto tijelo nešto traži i da pronađete način prehrane koji je održiv za vaš život. A održivost je jedino mjerilo uspjeha.
Zato su planovi prehrane osuđeni na propast. Ne zato što ste krivi kad od njih odustanete, nego zato što nisu stvoreni da izdrže stvarni život. Put do zdravih i održivih navika ne vodi preko tuđeg popisa namirnica, nego preko razumijevanja, prilagodbe i odluka koje sami donosite. A kada naučite kako hrana zaista funkcionira i kako se uklapa u vaš život, planovi više niti neće biti potrebni.
